Podaci prikupljeni u toku monitoringa otkrivaju da je većina posmatranih medija pokušala da obezbijedi izvještavanje na osnovu kojeg bi bilo moguće napraviti bolji izbor na glasačkom mjestu. Ovo je prvenstveno zahvaljujući tv debatama i specijalnim izbornim programima, kao i izvještavanju u štampanim i onlajn medijima. Međutim, postoji nekoliko ozbiljnih problema koji su još uvijek prisutni. Oni se odnose na činjenicu da uredničku politiku medija još uvijek određuju interesi vlasnika, a ne interesi čitalaca i gledalaca. Pored ovoga, pojavljivanje izbornih kandidata u vijestima i pojedinim člancima ponekad nije bilo zasnovano na temelju interesa javnosti, već na nekim drugim faktorima.

Sadržaj dnevnika je uglavnom bio zasnovan na aktivnostima političara – novinari obično nisu prikazivali pojedine probleme, niti se zadržavali na njima. Stoga, može se zaključiti da i politički subjekti generalno određuju agendu emisije koja je u velikoj mjeri zasnovana na aktivnostima državnih i entiteskih organa vlasti (sjednice vlada, parlamenta, pa čak i hapšenje političkih zvaničnika), ali i različitite vrste terenskih aktivititeta funkcionera (posjete poplavljenim područjima, drugim državama, otvaranje fabrika, dionica autoputa). Istraživačka i analitička mišljenja o radu vlasti uglavnom nisu prisutna u medijskom izvještavanju. Postoji očigledan nedostatak istraživačkog pristupa, izvještaji u kojima je prikazano sučeljavanje su reducirani na površnost. Kvalitativna analiza je takođe ukazala na to da pojedini mediji zanemaruju da izvijeste glasače o suprotnim stajalištima u određenim pitanjima. Štoviše, kada je i bilo uključeno mišljenje „druge strane“, to je više izgledalo kao prilika da se diskredituju vlada/opozicija, nego da se predstavi kontekst nekog događaja.

Više u pdf file-u (desno gore)