Tekst je prethodno objavljen u dnevnim novinama Novi list 27. 11. 2002. godine

Političari imaju razloga za smješkanje. Kako god, naime, u konačnoj verziji izgledao zakon o HRT-u, male su šanse da će se išta promijeniti. Ako niko drugi, a onda æe se sami djelatnici ove ustanove pobrinuti da ostanu klijenti politièara ili nekih drugih grupacija.

Sve je to postalo jasno na Danima hrvatskog novinarstva u Petrèanima, kada je pokušaj suvisle rasprave o novom zakonu o HRT-u završio u meðusobnim osobnim obraèunima hrtovaca podijeljenih u brojne frakcije. Umjesto koncentracije na prave probleme, što bi na raspravu ponukalo sve prisutne novinare, prevladala je obiteljska svaða ljudi koji su zaštićeniji od ličkih medvjeda. A pristojnost tada nalaže da ustuknu svi koji ne spadaju u krug najuže rodbine, kao i oni koji osjećaju sram zbog «uliène tuènjave» u «elitnoj èetvrti», nastavljene i nakon Petrčana kolektivnom ostavkom kompletnog uredništva.

Dakle, da bi se HRT jednog dana, ne samo formalno nego i stvarno, mogao pretvoriti u primjerenu javnu ustanovu, bez konotacija s «javnom kuæom», potrebno se suočiti s nekoliko mitova koji kruže hrvatskom javnošću. Najprije, zagovornici mita o zakonodavstvu uvjereni su da æe se proeuropskom pravnom regulativom stvari posložiti same po sebi. Tako bi bilo dovoljno jasno normirati odnose izmeðu institucija vlasti, tijela nadzora i upravljačke strukture na samom HRT-u da ta ustanova prodiše punim plućima. Ali, što je s onima koji će to provoditi?

Treæi mit

Pobornici mita o hrvatskom civilnom društvu, pak, u osnovi su u pravu kada govore o kresanju političkog za račun civilno-društvenog nadzora nad javnom televizijom i radijom. Političke stranke zaista treba držati podalje  od prilike da se miješaju u ureðivaèku politiku na HRT-u. No, postojeæi stav Vijeæa ove ustanove u kojem su, eto, došli do izražaja i predstavnici različitih udruga, uvjerava nas da je ta intencija u Hrvatskoj poploèana raznim preprekama. Jer, koga zapravo u Vijeæu predstavljaju predstavnici civilnog društva, je li nastupaju s pozicija udruge koju zastupaju ili su im važniji osobni odnosno ideološki interesi? U mlađahnom hrvatskom civilnom društvu zaista je moguæe i najgoru bofl robu prodati kao unikatni proizvod sa zaštitnim znakom.

Treæi mit je mit o svemoæi televizije, radio je tu u drugom planu, kojeg su najveæi «promotori» politièari. Oni su, naime, uvjereni da æe prvenstveno uz pomoæ televizije, kao najutjecajnijeg medija, doæi na vlast ili na njoj opstati. Zato se svojski trude da pronaðu kanale svog utjecaja na HRT, a na tu «koru od banane», s eventualno kratkoročnim učinkom izravno suprotstavljenim poželjnoj graðanskoj i politièkoj kulturi u zemlji, hvataju se i mnogi s televizije, videæi u tome prostor za svoju vlastitu promociju i akumuliranje moæi. Zar iskustva 1990. i 2000. nisu dovoljna da se shvati kako æe jabuka, kada definitivno sazrije, pasti s grane sama od sebe, ma koliko je u tome pokušali "spriječiti".

Profesionalnost i javni interes

U par rijeèi, u zakonodavnom smislu valja postaviti takve odnose koji æe, uz otvaranje prostora za medijsku konkurenciju, sprijeèiti izravni utjecaj politike te HRT-u omoguæiti djelotvornost. Veæi je, meðutim, zalogaj nagnati zaposlene u toj ustanovi da nadiðu svoja osobna razraèunavanja i suprotstavljanja, demonstrirajuæi elementarnu profesionalnu solidarnost kao zalog svog opstanka. Jer, da toga ima sada, ni postojeæi Zakon ne bi bio prepreka pretvaranju HRT-a u javnu televiziju, kao što ni Slovence, na čiji se svjetliji primjer u reguliranju svog profesionalnog statusa često pozivamo, 1990. ništa nije moglo spriječiti da krenu u štrajk čim je politička elita poslije demokratskih izbora bila naumila «zauzeti» tu ustanovu.

Kako se takav «pothvat» samih hrtovaca u ovom trenutku èini ilizoran, valjalo bi parafrazirati Katona starijeg i uzviknuti: «Ceterum censeo HRT esse delendam". Te na razvalinama ove "naše Kartage" početi graditi javnu ustanovu koja æe trajati, s pojedincima kojima æe na prvom mjestu biti profesionalnost i briga za javni (opæi) interes. Samo, gdje su ti vrli hrvatski muževi (ili žene, naravno) s integritetom i autoritetom koji će založiti svoje ime i, u prilog demokratizaciji društva, napraviti takav carski rez?

Neven Å antić je novinar dnevnika Novi list, Rijeka, Hrvatska. ©Media Online 2002. All rights reserved.