English    Francais
 naslovna
 O Medijskim inicijativama
 Uvodnik
 Mediji i politika
 Medijska politika i zakoni
 Mediji, kultura i društvo
 Medijsko tržište
 Novi mediji
 Novinarstvo danas
 Recenzije
 Specijalni izvještaji
 Mediji i tranzicija
 Mediji i izbori
 Online medijska lepeza ljudskih (ne)prava u BiH
 pretraživanje
 info
 kontakt
 linkovi
 mailing lista
 sponzori
 
Uvodnik -> Hrvatska
HRT VALJA RAZORITI
03.12.2002: Neven Santic

Tekst je prethodno objavljen u dnevnim novinama Novi list 27. 11. 2002. godine

 

 

Političari imaju razloga za smješkanje. Kako god, naime, u konačnoj verziji izgledao zakon o HRT-u, male su šanse da će se išta promijeniti. Ako niko drugi, a onda će se sami djelatnici ove ustanove pobrinuti da ostanu klijenti političara ili nekih drugih grupacija.

 

Sve je to postalo jasno na Danima hrvatskog novinarstva u Petrčanima, kada je pokušaj suvisle rasprave o novom zakonu o HRT-u završio u međusobnim osobnim obračunima hrtovaca podijeljenih u brojne frakcije. Umjesto koncentracije na prave probleme, što bi na raspravu ponukalo sve prisutne novinare, prevladala je obiteljska svađa ljudi koji su zaštićeniji od ličkih medvjeda. A pristojnost tada nalaže da ustuknu svi koji ne spadaju u krug najuže rodbine, kao i oni koji osjećaju sram zbog Ťulične tučnjaveť u Ťelitnoj četvrtiť, nastavljene i nakon Petrčana kolektivnom ostavkom kompletnog uredništva.

 

Dakle, da bi se HRT jednog dana, ne samo formalno nego i stvarno, mogao pretvoriti u primjerenu javnu ustanovu, bez konotacija s Ťjavnom kućomť, potrebno se suočiti s nekoliko mitova koji kruže hrvatskom javnošću. Najprije, zagovornici mita o zakonodavstvu uvjereni su da će se proeuropskom pravnom regulativom stvari posložiti same po sebi. Tako bi bilo dovoljno jasno normirati odnose između institucija vlasti, tijela nadzora i upravljačke strukture na samom HRT-u da ta ustanova prodiše punim plućima. Ali, što je s onima koji će to provoditi?

 

Treći mit

Pobornici mita o hrvatskom civilnom društvu, pak, u osnovi su u pravu kada govore o kresanju političkog za račun civilno-društvenog nadzora nad javnom televizijom i radijom. Političke stranke zaista treba držati podalje  od prilike da se miješaju u uređivačku politiku na HRT-u. No, postojeći stav Vijeća ove ustanove u kojem su, eto, došli do izražaja i predstavnici različitih udruga, uvjerava nas da je ta intencija u Hrvatskoj popločana raznim preprekama. Jer, koga zapravo u Vijeću predstavljaju predstavnici civilnog društva, je li nastupaju s pozicija udruge koju zastupaju ili su im važniji osobni odnosno ideološki interesi? U mlađahnom hrvatskom civilnom društvu zaista je moguće i najgoru bofl robu prodati kao unikatni proizvod sa zaštitnim znakom.

 

Treći mit je mit o svemoći televizije, radio je tu u drugom planu, kojeg su najveći Ťpromotoriť političari. Oni su, naime, uvjereni da će prvenstveno uz pomoć televizije, kao najutjecajnijeg medija, doći na vlast ili na njoj opstati. Zato se svojski trude da pronađu kanale svog utjecaja na HRT, a na tu Ťkoru od bananeť, s eventualno kratkoročnim učinkom izravno suprotstavljenim poželjnoj građanskoj i političkoj kulturi u zemlji, hvataju se i mnogi s televizije, videći u tome prostor za svoju vlastitu promociju i akumuliranje moći. Zar iskustva 1990. i 2000. nisu dovoljna da se shvati kako će jabuka, kada definitivno sazrije, pasti s grane sama od sebe, ma koliko je u tome pokušali "spriječiti".

 

Profesionalnost i javni interes

U par riječi, u zakonodavnom smislu valja postaviti takve odnose koji će, uz otvaranje prostora za medijsku konkurenciju, spriječiti izravni utjecaj politike te HRT-u omogućiti djelotvornost. Veći je, međutim, zalogaj nagnati zaposlene u toj ustanovi da nadiđu svoja osobna razračunavanja i suprotstavljanja, demonstrirajući elementarnu profesionalnu solidarnost kao zalog svog opstanka. Jer, da toga ima sada, ni postojeći Zakon ne bi bio prepreka pretvaranju HRT-a u javnu televiziju, kao što ni Slovence, na čiji se svjetliji primjer u reguliranju svog profesionalnog statusa često pozivamo, 1990. ništa nije moglo spriječiti da krenu u štrajk čim je politička elita poslije demokratskih izbora bila naumila Ťzauzetiť tu ustanovu.

 

Kako se takav Ťpothvatť samih hrtovaca u ovom trenutku čini ilizoran, valjalo bi parafrazirati Katona starijeg i uzviknuti: ŤCeterum censeo HRT esse delendam". Te na razvalinama ove "naše Kartage" početi graditi javnu ustanovu koja će trajati, s pojedincima kojima će na prvom mjestu biti profesionalnost i briga za javni (opći) interes. Samo, gdje su ti vrli hrvatski muževi (ili žene, naravno) s integritetom i autoritetom koji će založiti svoje ime i, u prilog demokratizaciji društva, napraviti takav carski rez?

 

 

Neven Ĺ antić je novinar dnevnika Novi list, Rijeka, Hrvatska. ŠMedia Online 2002. All rights reserved.

 
15.08.2007
 Hrvatska
06.10.2005
 Hrvatska
17.06.2005
 Hrvatska
13.04.2005
 Hrvatska