Tekst je
prethodno objavljen u dnevnim novinama Novi list
27. 11. 2002. godine
Političari imaju razloga za smješkanje. Kako god, naime, u
konačnoj verziji izgledao zakon o HRT-u, male su šanse da će se išta
promijeniti. Ako niko drugi, a onda će se sami djelatnici ove ustanove
pobrinuti da ostanu klijenti političara ili nekih drugih grupacija.
Sve je to postalo jasno na Danima hrvatskog novinarstva u Petrčanima,
kada je pokušaj suvisle rasprave o novom zakonu o HRT-u završio u
međusobnim osobnim obračunima hrtovaca podijeljenih u brojne
frakcije. Umjesto koncentracije na prave probleme, što bi na raspravu ponukalo
sve prisutne novinare, prevladala je obiteljska svađa ljudi koji su
zaštićeniji od ličkih medvjeda. A pristojnost tada nalaže da ustuknu
svi koji ne spadaju u krug najuže rodbine, kao i oni koji osjećaju sram
zbog Ťulične tučnjaveť u Ťelitnoj četvrtiť, nastavljene i nakon
Petrčana kolektivnom ostavkom kompletnog uredništva.
Dakle, da bi se HRT jednog dana, ne samo formalno nego i stvarno, mogao
pretvoriti u primjerenu javnu ustanovu, bez konotacija s Ťjavnom kućomť,
potrebno se suočiti s nekoliko mitova koji kruže hrvatskom javnošću.
Najprije, zagovornici mita o zakonodavstvu uvjereni su da će se proeuropskom
pravnom regulativom stvari posložiti same po sebi. Tako bi bilo dovoljno jasno
normirati odnose između institucija vlasti, tijela nadzora i
upravljačke strukture na samom HRT-u da ta ustanova prodiše punim
plućima. Ali, što je s onima koji će to provoditi?
Treći mit
Pobornici mita o hrvatskom civilnom društvu, pak, u osnovi su u pravu kada
govore o kresanju političkog za račun civilno-društvenog nadzora nad
javnom televizijom i radijom. Političke stranke zaista treba držati
podalje od prilike da se miješaju u
uređivačku politiku na HRT-u. No, postojeći stav Vijeća ove
ustanove u kojem su, eto, došli do izražaja i predstavnici različitih
udruga, uvjerava nas da je ta intencija u Hrvatskoj popločana raznim
preprekama. Jer, koga zapravo u Vijeću predstavljaju predstavnici civilnog
društva, je li nastupaju s pozicija udruge koju zastupaju ili su im važniji
osobni odnosno ideološki interesi? U mlađahnom hrvatskom civilnom društvu
zaista je moguće i najgoru bofl robu prodati kao unikatni proizvod sa
zaštitnim znakom.
Treći mit je mit o svemoći televizije, radio je tu u drugom
planu, kojeg su najveći Ťpromotoriť političari. Oni su, naime,
uvjereni da će prvenstveno uz pomoć televizije, kao najutjecajnijeg
medija, doći na vlast ili na njoj opstati. Zato se svojski trude da
pronađu kanale svog utjecaja na HRT, a na tu Ťkoru od bananeť, s
eventualno kratkoročnim učinkom izravno suprotstavljenim poželjnoj
građanskoj i političkoj kulturi u zemlji, hvataju se i mnogi s
televizije, videći u tome prostor za svoju vlastitu promociju i
akumuliranje moći. Zar iskustva 1990. i 2000. nisu dovoljna da se shvati
kako će jabuka, kada definitivno sazrije, pasti s grane sama od sebe, ma
koliko je u tome pokušali "spriječiti".
Profesionalnost i javni interes
U par riječi, u zakonodavnom smislu valja postaviti takve odnose koji
će, uz otvaranje prostora za medijsku konkurenciju, spriječiti
izravni utjecaj politike te HRT-u omogućiti djelotvornost. Veći je,
međutim, zalogaj nagnati zaposlene u toj ustanovi da nadiđu svoja
osobna razračunavanja i suprotstavljanja, demonstrirajući elementarnu
profesionalnu solidarnost kao zalog svog opstanka. Jer, da toga ima sada, ni
postojeći Zakon ne bi bio prepreka pretvaranju HRT-a u javnu televiziju,
kao što ni Slovence, na čiji se svjetliji primjer u reguliranju svog
profesionalnog statusa često pozivamo, 1990. ništa nije moglo
spriječiti da krenu u štrajk čim je politička elita poslije
demokratskih izbora bila naumila Ťzauzetiť tu ustanovu.
Kako se takav Ťpothvatť samih hrtovaca u ovom trenutku čini ilizoran,
valjalo bi parafrazirati Katona starijeg i uzviknuti: ŤCeterum censeo HRT esse
delendam". Te na razvalinama ove "naše Kartage" početi graditi javnu
ustanovu koja će trajati, s pojedincima kojima će na prvom mjestu
biti profesionalnost i briga za javni (opći) interes. Samo, gdje su ti
vrli hrvatski muževi (ili žene, naravno) s integritetom i autoritetom koji
će založiti svoje ime i, u prilog demokratizaciji društva, napraviti takav
carski rez?
Neven Ĺ antić je novinar dnevnika Novi list, Rijeka, Hrvatska. ŠMedia Online
2002. All rights reserved.