Prestižni i autoritativni Komitet za zaštitu novinara,
osnovan je u Njujorku 1981. godine, s ciljem koji je sadržan u samom nazivu
asocijacije - zaštita novinara u svijetu. U prvoj deceniji djelovanja Komitet
se prevashodno bavio zloupotrebama slobode štampe u zemljama
socijalističkog, ili komunističkog bloka. Nakon pada berlinskog zida,
fokus se usmjerava na zemlje u tranziciji koje se teško oslobadjaju nasljedja političkog
monolita, a u žižu posebno dolazi prostor bivše Jugoslavije, nakon njenog
tragičnog raspada.
Medjutim, dogadjaji nakon 11. septembra 2001. godine,
suštinski mijenjaju sadržaj, ugao i vizuru monitoringa i ocjene stanja slobode
štampe u svijetu. Do tada, neprikosnoven šampion slobodne štampe, već
pomalo dosadna zemlja za novinare, Sjedinjene Države se suočavaju sa
ozbiljnim prijetnjama da se ta idilična medijska slika nepopravljivo
deformiše. Podatak da je jedna novinarka Teksašanka (Vanesa Leggett ), provela
pet mjeseci u zatvoru jer je odbila predati sudu svoja novinarska istraživanja,
bio je nezamisliv čak i za Ameriku iz Makartijeve ere.
Stanje medijskih sloboda u Americi se pogoršava, a erozija
demokratskih tekovina u sferi slobode štampe vijekovima stvarana se neumitno
rastače. Nažalost, dramatična zbivanja u kontekstu nove
političke doktrine - Pax Americana
( mada nikad formalno inaugurisana ), sugerišu produbljenje krize i generisanje
duha netolerancije prema neistomišljenicima.
Amerika je decenijama utirala put deregulaciji medija, da
bi aktuelna administracija počela nametati setove zakona koji ugrožavaju
same temelje na kojim počiva sloboda štampe, posebno u materiji slobodnog
pristupa informacijama. Rat u Iraku i odnos vojnih vlasti prema novinarima i reporterima ne djeluju
nimalo ohrabrujuće, na što već ukazuju aktivisti Komiteta za zaštitu
novinara. Izvjesno je, kako će se upravo tim aspektom najviše baviti
naredni godišnji izvještaj, tradicionalnog i oficijelnog naziva: "Napadi
na štampu".
Paradoksalno je što navodnu borbu protiv svjetskog
terorizma brojni diktatorski režimi u svijetu uzimaju kao adut za
pojačavanje represije prema medijima i novinarima, a pogoršanje medijskih
sloboda u Americi, upravo kao alibi za svoja nedemokratska ponašanja. Treba
naglasiti kako je Komitet oštar kritičar politike sadašnje američke
adminsitracije prema medijima i medijskim slobodama.
U najnovijem godišnjem izvještaju, na 428 strana, dat je
iscrpan pregled stanja medijskih sloboda u svijetu, po kontinentima, regionima
i po zemljama.
U uvodnim napomenama se barata brojkom od 19 novinara
poginulih u prošloj godini, što je najmanja brojka od 1985. godine, od kada
Komitet vodi ovakvu vrstu evidencije. Smanjenje je, srećom, značajno
u poredjenju sa 2001. godinom kad je registrovana smrt 37 novinara. Inače,
uočljiva je izvjesna nesaglasnost u baratanju brojkama srodnih
asocijacija, recimo, pariskih Reportera bez granica (RSF), ili Medjunarodnog
instituta za štampu (IPI), sa sjedištem u Beču.
Za razliku od brojke iz 2001. godine, kad je većina
novinara stradala na frontu kao ratni reporteri, snimatelji i dr., (
Afganistan, Ĺ ri Lanka, Angola, Zapadna obala "¦ ), u prošloj godini većina
novinara bila je neposredna žrtva odmazde za svoj rad, bilo od strane paravojnih
snaga u Kolumbiji, korumpiranih političara na Filipinima, ili na nekim
drugim neuralgičnim tačkama u svijetu.
Prema ovom izvještaju, zemlje bivše Jugoslavije, date u
atributu "zapadni Balkan", prolaze kroz period postepene
političke stabilizacije, što je praćeno uspostavljanjem tješnjih
medjudržavnih veza i odnosa, što je imalo i pozitivne refleksije na štampu, naročito
na planu izraženije medijske diversifikacije i pluralizma ideja.
Za medijsku sliku BiH je karakteristično intenzivno
praćenje i otkrivanje slučajeva mita i korupcije, što je neminovno
vodilo političkim potresima u zemlji. Apostrofirane su banjalučke Nezavisne novine, kao prvo glasilo u BiH
koje je otvorilo sopstvenu privatnu štampariju, čime je ukinut monopol
državnih štamparija koje su često nezavisnim glasilima naplaćivale
skuplje štamparske usluga.
Za razliku od elektronskih medija, koji su pod budnim okom
Regulatorne agencije za komunikacije (CRA), štampa je u odsustvu
učinkovite samoregulacije naročito iskazala neprofesionalnost i pristrasnost
u predizbornom periodu prošle jeseni. Na
kraju dijela o BiH spominje se odluka Visokog predstavnika o dekriminalizaciji
uvrede i klevete, što treba da podstakne medijsku pluralnu scenu, ali i da
pojača odgovornost novinara.
Dušan Babić je novinar i medijski analitičar u
Media plan Institutu. © Media Online 2003. All rights reserved.