English    Francais
 naslovna
 O Medijskim inicijativama
 Uvodnik
 Mediji i politika
 Medijska politika i zakoni
 Mediji, kultura i društvo
 Medijsko tržište
 Novi mediji
 Novinarstvo danas
 Recenzije
 Specijalni izvještaji
 Mediji i tranzicija
 Mediji i izbori
 Online medijska lepeza ljudskih (ne)prava u BiH
 pretraživanje
 info
 kontakt
 linkovi
 mailing lista
 sponzori
 
Uvodnik -> Hrvatska
KAD PJEVACICA POSTANE PORNO ZVIJEZDA, A NOGOMETNI TRENER NOVINAR: OSUDA PORNOGRAFIJE NA WEB-U I TOLERIRANJE PROSTITUCIJE NA TV-U
29.06.2004: Goran Vezic

29. juni 2004.

 

Draži novinarstva i nogometa sastoje se vjerojatno u njihovoj jednostavnosti pa tako - za razliku od književnosti ili umjetničkog klizanja - svaki nogometni gledatelj ima iluziju da bi mogao biti selektor državne reprezentacije isto kao i što svaki čitatelj misli da bi mogao biti novinar.

Miroslav Ćiro Blažević je bastard tih dviju iluzija: Èovjek koji je kao selektor nogometne reprezentacije Hrvatske bio treći na svjetskom prvenstvu godine 1998. u Francuskoj na zalasku svoje trenerske karijere odlučio se okušati u nečemu što on i, možda čak, njegovi poslodavci misle da je novinarstvo: Komentirao je utakmice na europskom prvenstvu u Portugalu i nastupao je, kao novinar, čak i na konferencijama za tisak držeći, naravno, glavnu riječ.

Razumije se da novine, odnosno TV i radio i internet, isto kao i nogomet, nisu azili za ekskluzivce nego su opće stvari, demokratske tekovine, koje konzumiraju milijuni čitalaca ili gledatelja. Da bi bili to što jesu moraju zadržati svoju demokratičnost. Hrvatsko novinstvo barem je tu u prednosti pred hrvatskim nogometom: Za nogometne trenere potrebno je formalno obrazovanje i licenca, a za biti novinarom - ili se barem tako nazivati - licenca nije potrebna. Svatko se može samoproglasiti novinarom pa tako i Ćiro Blažević koji zbivanja u Portugalu komentira za Novu TV, privatnu televizijsku stanicu, poput stotina drugih nogometnih stručnjaka u svijetu.

I tu bi bio kraj priče da Ćiro Blažević u svom stilu ne potura loptu kroz noge i gledateljima i novinarima. Blažević najprije kao novinar na konfernciji za novinare napadne selektora hrvatske nogometne reprezemtacije Ottu Barića koristeći činjenicu da je u nogometu ipak veći autoritet od svog nasljednika što je, na koncu, dopušteno, pa čak i dobrodošlo jer zašto novinari ne bi bili veći znalci od onih o kojima govore ili pišu.

Blaževićev napad je viđen u Hrvatskom novinarskom društvu (HND) i brže-bolje u njihovom priopćenju nastup mu je nazvan "sumrakom hrvatskog novinarstva". Otišlo se i jedan korak dalje, odnosno dva natrag, u prioćenju u kojme se kaže da se "na EURO 2004. događa da pojedini 'novinari', ali i urednici, te voditelji izravno ili, pak, neizravno reklamiraju sponzore ili proizvode, što je bjelodano nedopustivo". I tu se stalo tek uz prijetnju ukoliko se neimenovani ogluše na ovo upozorenje da će se obavijestiti Vijeće časti HND i druge novinarske institucije. I na tome se stalo.

Nažalost, u "sumraku hrvatskog novinarstva" se javlja kokošje sljepilo kao simptom u Hrvatskom novinskom društvu: Vide tek Ćiru Blaževića koji reklamira pivo zaodjenut u novinarski plašt kojeg mu je svake portugalske večeri navlačio nitko drugi nego Ivan Blažićko, isto takav propagandist koji reklamira istu vrstu piva i publici prodaje lažnjak da je i on novinar.

Blažićko je u ratno vrijeme u Hrvatskoj kao sportski novinar postao i urednikom informativnog programa državne Hrvatske televizije, a sad je direktor privatne Nove TV.

Ovaj dvojac u priču o nogometu obavezno ulijeva zapjenjeno pivo - Blažević to radi i u redovitom propagandnom programu i u onome što bi se trebalo zvati nekakvim sportskim informativnim programom. Taj dvojac je tako uspješan i sugestivan pa je poslije prve utakmice hrvatske reprezentacije u Portugalu, koja je odigrana sa Ĺ vicarskom, hrvatskog ministra znanosti, obrazovanja i sporta Dragana Primorca navukao da visoko podigne čašu u čast dotičnog piva, valjda kao poruku i školarcima i sportašima (Poslije Primorca u emisiji su gostovali i drugi političari s čašom piva u ruci, ali nisu tako djelovali šokantno poput najmlađeg člana hrvatske Vlade s obzirom na blizinu im alkohola u svakodnevnom životu).

Ima - i izvan novinarstva - dosta tužnih elemenata u ovoj priči, ali najtužniji nisu Blažićko koji kompromitira profesiju u trci za profitom, ni Blažević koji je utrčao u profesiju držeći je jednako mutnom kao što je ona nogometna, ni ministar kojeg se dade lako predriblati, nego je najtužnije što nitko iz profesije nije istrčao i jasnim jezikom kazao dečkima, polunovinarima, polunogometašima, polupivopijama, da se ne mogu istovremeno predstavljati novinarima i biti goli propagandisti, da je to nedozvoljivo po novinarskom kodeksu.

Naravno da bi to bilo pretenciozno očekivati u društvu poremećenih vrijednosti: Glas iz vrha HND-a, a i iz hrvatskog ministarstva kulture, lakše se digne na osudu vijesti emitirane na portalu Index.hr da je na internetu procurio privatni bezazleni porno-film estradne zvijezde Severine što su popratili s nekoliko njenih gotovo nevinih screenshootova, nego što im se digne na prostituciju u daleko moćnijem televizijskom mediju.

"Objava ovih fotografija predstavlja kršenje zakona i jedan je od najtežih oblika kršenja profesionalnih načela i etike", zagrmio je u Severininu zaštitu Dragutin Lučić, predsjednik HND-a, dok je u slučaju Blaževića i Blažićka tonus opao, a riječi omekšale: "Pojedini 'novinari', ali i urednici, te voditelji izravno ili, pak, neizravno reklamiraju sponzore ili proizvode, što je bjelodano nedopustivo".

U čemu je razlika? Prva je pojava postala sablažnjiva zato što je nesvakidašnja, a nad drugom nema zgražanja - jer je postala redovita. Tipično za konzervativno društvo: Javna osuda pornografije i prešutna tolerancija prostitucije.

 

Goran Vežić je novinar novinske agencije STINA i dopisnik Media Online iz Splita. ãMedia Online 2004. All rights reserved.

 
15.08.2007
 Hrvatska
06.10.2005
 Hrvatska
17.06.2005
 Hrvatska
13.04.2005
 Hrvatska