English    Francais
 naslovna
 O Medijskim inicijativama
 Uvodnik
 Mediji i politika
 Medijska politika i zakoni
 Mediji, kultura i društvo
 Medijsko tržište
 Novi mediji
 Novinarstvo danas
 Recenzije
 Specijalni izvještaji
 Mediji i tranzicija
 Mediji i izbori
 Online medijska lepeza ljudskih (ne)prava u BiH
 pretraživanje
 info
 kontakt
 linkovi
 mailing lista
 sponzori
 
Medijsko trziste -> Bugarska
BUGARSKO TRZISTE STAMPE - GDJE JE TU KVALITET?
28.07.2004: Alexander Boytchev

28. juli 2004.

 

Bugarska se nalazi na Balkanskom poluostrvu. Kao dio tog regiona, zbog političke korektnosti nazvanog Jugoistocna Evropa, u toku proteklih 14 godina ona je prolazila kroz ekonomske, politicke i društvene promjene. Bugarska medijska scena odslikava promjene koje su se dešavale u toku ovih godina "“ skoro završena privatizacija, ulazak domacih i stranih privatnih investitora, ogromna raznolikost radio i TV programa i štampanih izdanja, kriza identiteta i primjetan nedostatak kvalitetnog novinarstva. Bugarski su mediji, na putu ka Evropi, kao i bugarski građani "“ zbunjeni, sa izgubljenim smislom za vrijeme, obuzeti osjecajem ravnodušnosti i tek intuitivno nalaze pravi put u haosu.

 

Bugarsko tržište štampe 2004. godine je relativno stabilno. Nakon burnih devedesetih, kada su se novine stvarale i prestajale da postoje skoro svake godine, trenutno postoji devet nacionalnih dnevnih listova, tri nacionalna sedmicnika i više od 50 regionalnih izdanja. Tržištem dominira njemacki medijski holding Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ) koji je ušao u Bugarsku u toku krize 1997. godine. Nakon toga je prakticno uspostavio monopol na tiraže, kao i na prihode od oglašavanja. WAZ posjeduje dva velika dnevnika "“ "24 chasa"ť (24 sata) i "Trud"ť (Rad), kao i sedmicni list "168 chasa"ť (168 sati).  

 

Ĺ tampa politickih stranaka prakticno ne igra nikakvu ulogu u formiranju javnog mnjenja. Partijski list konzervativnog Saveza demokratskih snaga (UDF) "Demokratsia"ť je ugašen 2002. godine. Dnevnik "Duma"ť (Rijec), koji je naslijedio partijski list iz komunisticke ere "Rabotnichesko Delo"ť (Radnicko djelo), ostao je glasnik reformisane Bugarske socijalisticke partije (BSP), ali je pretrpio niz padova nakon što je u proteklih šest godina dva puta promijenio vlasnika (firme bliske BSP). Buducnost ove novine je trenutno dosta nesigurna. Tiraži partijske štampe su niski i njihov uticaj je usmjeren ka relativno maloj društvenoj grupi tvrdolinijaša.

 

Opšte razocaranje u politiku i politicki sistem i opadajuci entuzijazam iz devedesetih godina, kada je u društvu došlo do ozbiljne polarizacije među ljudima desnih i lijevih politickih uvjerenja, lišili su partijsku štampu citalaca, a time i oglasa. Partijska štampa je nestala, ali to ne znaci da je opao interes politicara za medije. Dapace, kontrola nad državnom nacionalnom televizijom je cak porasla i u mnogim istraživanjima nevladinih organizacija se situacija u Bugarskoj opisuje kao rizicna po slobodu govora.

 

Za razliku od elektronskih medija, vlasništvo u oblasti štampe je dosta jasno i sadrži manje upitnika. Međutim, to ne znaci da su pritisci na slobodu govora manji. Pored WAZ i nekih ozbiljnjijih bugarskih investitora, na tržištu ima i ljudi ciji kapital je upitan. Naprimjer, investicije izraelskog biznismena Michaela Cornija. Michaelu Corniju je u Izraelu suđeno za pranje novca (kasnije je oslobođen optužbi). U Sjedinjenim Državama, Cornija su bivši partneri iz "Trans World Group"ť, braca Rubin, optužili za ucjenu i ubistvo. Međutim, americki sud je odbio da mu sudi jer su navodni zlocini pocinjeni u Rusiji. Corni je iz Bugarske protjeran 2000. godine nakon što je oznacen kao prijetnja nacionalnoj bezbjednosti. To, međutim, nije sprijecilo njegove buduce investicije u ovoj zemlji i u dva dnevnika "“ "Standart"ť (Standard) i "7 Dni Sport"ť (Sedam dana sporta).

 

Dnevnik "Novinar"ť se takođe dovodi u vezu s određenim ekonomskim interesima. Ova novina je u vlasništvu firmi koje su povezane s bivšim opštinskim strukturama. Ima tvrdnji da su firme povezane s bugarskom mafijom privatizovale određenu opštinsku imovinu u Sofiji. Cilj ovih tvrdnji je da pokažu da u bugarskoj štampi nema toliko politickog, koliko ekonomskog pritiska. Zbog poslovnih interesa vlasnika novina, uredništvo se suzdržava od istraživanja ili komentarisanja određenih problema u zemlji, ili cini upravno suprotno "“ pridaje im preveliku važnost, istjeruje stvari do kraja i preuzima vodstvo pretvarajuci se da služi javnim interesima ili pokazujuci spremnost da brani pravdu. Takvo ponašanje je moguce iz više razloga. Tržište oglašavanja u Bugarskoj je hronicno nestabilno i određuje ga volja male grupe ljudi. Pretplatnicka baza novina je dosta niska i procjenjuje se na 10 do 20 posto, prema zvanicnim podacima iz samih novina. Ustvari, ovi procenti su možda još i niži. Ovo sve znaci da se oglašavanje cini jedinim ozbiljnim generatorom prihoda, narocito u svjetlu stalno niskih tiraža. Međutim, s obzirom na cinjenicu da publikacije WAZ, prema zvanicnim statistikama, uzimaju više od dvije trecine prihoda od oglasa, cini se da ostala izdanja nemaju drugog izbora nego da ih finansiraju vlasnici ciji su interesi u raznim drugim ekonomskim oblastima.

 

O ovom zatvorenom ekonomskom krugu i tendenciji služenja kompanijama kao sredstvo za odnose s javnošcu svjedoci istraživanje nevladine organizacije Freedom House sprovedeno pocetkom 2004. godine. Prema ovoj studiji, najizraženiji problemi bugarskih medija su politicka kontrola nad državnim emiterima i manipulisanje oglašavanjem, što ugrožava poziciju nezavisnih medija, narocito na lokalnom i regionalnom nivou. Pritisci na štampu dolaze i od vlasti i od kriminalnih organizacija. Još uvijek ima nasilja nad novinarima, uglavnom kao posljedica organizovanog kriminala i klime nekažnjavanja zbog slabog pravosuđa. Određen broj novinara je napadnut 2003. godine zbog istraživanja kriminalnog podzemlja. U takvom okruženju, mnogi novinari praktikuju samocenzuru, dok istraživacko novinarstvo o korupciji i organizovanom kriminalu predstavlja rijetkost.

           

Samocenzura dovodi do pada kvaliteta objavljenih tekstova. Pad kvaliteta automatski dovodi do smanjenja pažnje citalaca. Opadajuci tiraži predstavljaju cinjenicu, iako nema zvanicne statistike koja bi pružila precizne cifre o ovim promjenama. Pocetkom 2003. godine je formiran Revizorski ured za tiraže, ali on još uvijek nije u stanju da pocne pravilno djelovati i pružati nezavisne podatke o situaciji na tržištu. Nema sumnje da je pad tiraža uticao na sve ucesnike na tržištu i da je došlo do iznenađujuceg porasta tiraža tabloida. Posebno mjesto u oblasti štampe je rezervisano za novine koje se bave problemima penzionera u zemlji. Kao i u svim bivšim socijalistickim republikama, ovi ljudi su najgore prošli u reformama, a s druge strane, njihov broj je veliki. Izdavaci ovih novina uspijevaju poslovati uz dobit, iako svoja izdanja prodaju po cijenama manjim od 30 stotinki (ispod 15 euro centi).

           

Vecina izdavaca uvijek objašnjava kretanje tiraža osiromašenjem bugarskog kupca. To je pogodno objašnjenje, cesto propraceno rasuđivanjem da stvarni tiraži mogu i opasti, ali da takozvani društveni tiraž (tj. broj ljudi koji procita jedan primjerak novina) raste. Cijena novina (između 20 stotinki i 2 lewa, odnosno 10 euro centa i jednog eura) je još jedan razlog da ih Bugari ne kupuju u ovim teškim vremenima "“ u ovoj zemlji možete kupiti hljeb, mlijeko ili cak dvije kafe za cijenu jedne novine.

           

Dvije i po godine prije zvanicnog ulaska u Evropsku uniju, bugarsko društvo se još uvijek suocava sa previše neriješenih pitanja. U međuvremenu, mediji ne treba da se plaše za svoj opstanak uprkos opadajucim tiražima. Tendencija posmatranja izdavacke kuce kao obicnog preduzeca, koje na prvom mjestu mora biti profitabilno, ugrožava njenu društvenu funkciju. Tacno je da danas novinar nezavisan od vanjskih uticaja predstavlja utopiju. Bugarske publikacije, međutim, tek treba da se suoce sa izazovom stvaranja i formiranja autora sposobnih da izraze mišljenje i građanski stav "“ uprkos ili upravo zbog interesa svojih izdavaca.

 

 

Alexander Boytchev radi za sedmicnik Capital (Kapital), poslovno orijentisanu publikaciju koja važi za jednu od najvažnijih i najuticajnijih bugarskih novina.

 
22.08.2007
 Bugarska
26.01.2005
 Bugarska
07.09.2004
 Bugarska
22.06.2004
 Bugarska