English    Francais
 naslovna
 O Medijskim inicijativama
 Uvodnik
 Mediji i politika
 Medijska politika i zakoni
 Mediji, kultura i dru�tvo
 Medijsko tr�i�te
 Novi mediji
 Novinarstvo danas
 Recenzije
 Specijalni izvje�taji
 Mediji i tranzicija
 Mediji i izbori
 Online medijska lepeza ljudskih (ne)prava u BiH
 pretra�ivanje
 info
 kontakt
 linkovi
 mailing lista
 sponzori
 
Medijska politika i zakoni -> Bosna i Hercegovina
Umjesto bloga
TRAGEDIJA JAVNOG RTV SISTEMA U BIH
07.03.2016: Radenko Udovicic


 



Ovo što slijedi nije nikakva studija niti klasini novinarski tekst. Rije je o kombinaciji mojih razmišljanja podkrijepljenih nizom informacija koje trebaju da oslikaju najvei izazov sa kojim se susree javni RTV sistem u BiH. Gledano kroz formu, neka vrsta bloga.



Prednacrtom novog zakona o javnom RTV-servisu su predviena tri kanala na jezicima naroda u BiH – bosanskom, srpskom i hrvatskom. Meutim, o koncepciji kanala na hrvatskom jeziku se sada mnogo iskrenije govori. U argumentacijama koje se uju o ovom prijedlogu mnogo je vidljivije da predlagai prije svega ele hrvatski kanal, koji bi izraavao tematske, politike, stranake, kulturološke, pa i jezike specifinosti. Sada je sa njihove strane mnogo iskrenije.



Mislim da se javni servis sada nalazi pred svojim najveim izazovom. Hrvatske politike stranke imaju koncepciju, što ne kriju, da ukoliko se ne prihvati ovakav, ili neki slian prijedlog, nee dati prolaz ni jednom rješenju za ubiranje RTV takse ili budetskog finansiranja. To e onda biti kraj ovakvog sistema.



Nisam siguran da e se doi do nekog kompromisa. Ranije smo imali situaciju da su partije iz RS podravale hrvatski zahtjev za kanalom na hrvatskom jeziku. Tada se oekivalo da doe do rekonstrukcije cijelog RTV sistema. Meutim, po ovom prijedlogu, entitetske televizije ostaju, a BHRT se dijeli na više kanala. Vidjeli smo nedavno da se i rukovodstvo RTRS-a usprotivilo ovakvoj podjeli. Zašto ? Ne treba im još jedan srpski kanal jer bi to mogla biti konkurencija. Ne daj Boe, vjerovatno se u Banja Luci plaše, da moe da potpadne pod uticaj SDS-a odnosno Saveza za promjene. Drugo, manje bi para bilo za RTRS, jer bi dozlaboga sloeni BHRT sa tri kanala gutao duplo više novca od RTV takse. Generalno, tu je suština. ak i FTV tu vidi glavnu boljku. U svakom sluaju nisam optimista, pogotovo zato što SDA, SDP i DF stalno izjavljuju da je to nedopustivo. Kao i neke medijske organizacije i dio uposlenika servisa u Sarajevu. U tom uzvikivanju proi e preostalih 5 mjeseci i bankrot, odnosno raspad. Treba hitno ponuditi alternativu. Meutim, malo ko zna kakvu, a da ima ikakvo realno uporište u ovakvoj politikoj situaciji.



Doduše, bankrotirali su javni servisi u Poljskoj i Maarskoj. Nedavno i u Grkoj. Ali to su jake nacionalne drave koje su ponovo uzdigle javne emitere na racionalnijim osnovama. U BiH, sve što propadne, a trebalo bi da bude na dravnom nivou, nikada se nee dii.



Zahtjev hrvatskih stranaka za hrvatskim kanalom javnog servisa je suštinski samo jedna varijanta ostvarivanja treeg entiteta. No, za razliku od ovog zahtjeva koji je politiki, odnosno parlamentarno, potpuno neostvariv, u sluaju javnog servisa postoje realne osnove bilo ostvarenja svoje elje, ili uništenja, barem ovakvog sistema kakav je sada. Rekonstrukcija po hrvatskim eljama se ne moe napraviti bez saglasnosti Bošnjaka i Srba u Domu naroda. Ali se isto tako ne moe nastaviti fnansiranje bez saglasnosti Hrvata.



Vratiu se malo u prošlost i iznijeti neke detalje koji nisu previše zanimali medije. Veina medijske zajednice, pa ak i zaposlenika javnih servisa o tome gotovo da ništa ne zna. 2009. godine Ministratsvo komunikacija i prometa na ijem se elu tada nalazio Boo Ljubi iz HDZ-a 1990, je raspisalo tender za pravljenje studije uspostave hrvatskog kanala u okviru RTV sistema u BiH. Poziv je poslan samo ciljanim organizacijama u BiH, od kojih je jedna bila Media plan institut, gdje sam ja u to vrijeme obavljao poziciju programskog direktora.  Savjetnik ministra za medije Boo Škravan, koji je bio zaduen za komuniciranje sa potencijalnim aplikantima, je sugerisao da se sistemsko rješenje zasniva na principu time sharinga, što je u politikim hrvtskim faktorima, na osnovu sugestija neimenovanih eksperata, ocijenjeno kao vrlo prihvatljivo rješenje. Taj princip je podrazumijevao da na postojea tri javna servisa jedan broj sati bude ustupljen kanalu na hrvatskom jeziku. Škravan je tada još sugerisao da studija ne treba voditi rauna da li je politiki mogue uspostaviti taj kanal, ve detaljno razraditi kako bi on trebao da funkcioniše uvaavaju najviše medijske kriterije.



Media plan institut se odluio da ue u ovaj potencijalni projekat. Naelno, uz usmene pristanke, oformljen je ekspertni tim za izradu studije. inili su ga Damir Matkovi, nekadašnji direktor Hrvatske televizije (HRT) i autor knjige „Televizija“, Oliver Drai, tadašnji urednik informativnog programa HRT, Rade Veljanovski, nekadašnji direktor RTV Srbije i autor knjige „Javni servis“, Zoran Udovii, tadašnji direktor Media plan instituta i nekadašnji direktror RTV Sarajevo (sadašnja RTV BiH), Milan Šutalo, novinar iz Mostara koji je u to vrijeme iznosio razliite prijedloge vezane za uspostavu hrvatskog kanala, te jedan urednik sa RTV BiH, ije ime neu spominjati jer smo imali dogovor da se njegovo ime ne pominje, jer bi mogao imati velike probleme na poslu. Dakako, u ekspertnom timu sam bio i ja, koji sam iza sebe imao niz studija i knjinih koautorstava zasnovanih na medijskim problemima u jugoistonoj Evropi. Meutim, moje vrijeme ueša u najvišim tijelima javnog RTV sistema je tek dolazilo.



Tender nismo dobili. Kako smo obaviješteni, dobila ga je druga organizacija jer je ponudila niu cijenu. Nakon toga, izabran sam u Upravni odbor RTV Federacije BiH, tako i da smo dobili tender, bio bih u sukobu interesa. Sretan sam zbog gubitka tendera i to ne samo zbog petogodišnjeg boravka u Upravnom odboru i Odboru sistema, nego zbog injenice da je i ovaj tender bio politika igra.                    



Kao lan Upravog odbora dugo vremena sam isekivao da e odbori servisa i sistema dobiti taj dokument. No, iz ministarstva totalni muk. SDP je preuzeo taj resor, meutim to ne opravdava da su desetine hiljada maraka utrošene za izradu studije, koju niko nije vidio. Ni upravni odbori, ni menadmenti javnih servisa, a kako sam dobio informacije, ni parlamentarci. Šta je razlog? Dvoumim se. Moda studija ništa nije valjala, te je nisu htjeli objelodaniti kao reprezentativni dokument. Moda je to bio nain da se „operu pare“ odnosno namjesti posao nekom bliskom. Moda se odustalo od takvog koncepta hrvatskog kanala i trailo novo rješenje. Meutim, sadašnji prijedlog koji je izašao iz ovog ministartsva sigurno nimalo nije inovativniji i politiki realniji.



Na jednoj sjednici Odbora sistema, kada se otvorila rasprava oko hrvatskog nezadovoljstva javnim servisima, podsjetio sam na famoznu studiju i iznio ideju time sharinga. Ideja se uinila zanimljivom samo Draganu Davidoviu, direktoru RTRS-a, koji je rekao da, ako e to povratiti hrvatsko povjerenje u javni servis i poboljšati naplatu takse, RTRS je spreman da u tome uestvuje. Predloena je za vrijeme kafe pauze i ideja da npr. RTRS finansijski i davanjem tehnikih kapaciteta uestvuje sa jednim satom produciranog programa, BHRT sa dva, a Federalna sa tri. Dakle, nekih šest sati programa dnevno. Meutim, na zvaninom dijelu sjednice nije nastavljena ova pria pod izgovorima „da je to suviše osjetljivo pitanje“, „da treba napraviti dobru predpripremu“ ili „da javni servis ne smije popustiti pred zahtjevima dvije stranke“.  



Ponekad se o „hrvatskom problemu“ razgovaralo na sjednicama Upravnog odbora RTV FBiH. Ja sam predlagao da najviše uredniko rukovodstvo sa barem jednim lanom UO ode u nekoliko gradova sa hrvatskom veinom i da na tribinama razgovara sa kulturnim i naunim radnicima, predstavnicima stranaka i tzv. obinim graanima o njihovim eljama i prijedlozima. Bila bi to prilika za uspostavu nekog povjerenja, ali i dobijanje programskih, moda i organizacionih, sugestija od kojjih bi neke, uz malo dobre volje sigurno bile ostvarive. Iako rukovodstvo RTVFBiH i ostali lanovi UO ovo nisu eksplicitno odbili, nije postojala spremnost da se otpone realizacija ove ideje. S druge strane Igor Soldo je insistirao na otvaranju jakog produkcinog centra u Mostaru. Taj bi centar bio tijesno naslonjen na teritorije sa hrvatskom veinom tako da bi to faktiki znaajno unaprijedilo prisustvo tema i ljudi sa tih podruja. Za ovo je, barem verbalno, dobio podršku rukovodstva FTV i ostalih lanova UO. U komunikaciji sa „neoprijateljski nastrojenim“ predstavnicima Parlamenta Federacije dobijeno je obeanje da e oni kao osniva obezbijediti sredstva za otvaranje tog centra. No, oigledno za to nije bilo politike volje, moda i novca, jer je Federacija kao entitet skoro otišla pod bankrot, a Upravni odbor RTV FBiH se raspao (ostao jedan lan), tako da nije bilo formalne veze izmeu osnivaa i federalnog javnog servisa.          



U svakom sluaju, ako se moja crna prognoza ostvari o propasti javnog RTV sistema ostvari, dva servisa u Sarajevu e ostati bez novaca i stati. RTRS e prei na inkaso naplatu, koju je u znaajnoj mjeri razvio i ije prihode ve godinama ne dijeli sa servisma u Sarajevu, što bi po zakonu morao. Sigurno e nešto finansijski pomoi i Vlada RS. Za oekivati je da e i bošnjake politike strukture sivim fondovima poeti da finansiraju neko jezgro u Sarajevu. Mislim da u takvoom sluaju nee ostati oba emitera FTV i BHT (ve samo odabrani).  



Meutim, nisu hrvatski predstavnici samo krivi za ovu situaciju. I bez hrvatskog kanala su napravljeni milionski dugovi na BHRT. Niko ne spominje da FTV kasni sa plaanjima za prostor i opremu BHRT-u sada više od šest mjeseci. Dakle, to je znatno preko milion maraka duga. Takoe, dug RTRS-a na osnovu neraspodjele inkaso naplaenih prihoda prema dva javna servisa u Sarajevu iznosi preko tri miliona. Dugovi na osnovu neneplaene takse iznose desetak miliona, što nema pravne mogunosti da se ikako naplati.



Sa druge strane, samouvjerenost i politika opijenost pojednih struktura na oba emitera u Sarajevu, koji su odbijali svaku vrstu razgovora sa ljudima u hrvatskim krajevima, kao i sa njihovim politikim predstavnicima, mogla bi sada doi glave. Neki su mislili da je javni servis trajna kategorija i da se ovako nešto nee desiti i da e meunarodna zajednica pripomoi. Nee. No, barem gledano kroz novani apsekt, nisu samo Hrvati, koji su uglavnom neplatiše takse, jedini remetilaki faktor. Ljudi svakodnevno otkazuju fiksne telefone. I na teritorijama gdje su Bošnjaci veina, naplata je pala znaajno ispod 50 posto. Veina graana je nezadovoljan TV programom, iako je FTV još uvijek najgledanija domaa televizija.          



U više navrata Media plan institut je radio analize informativnog programa RTV servisa. RTRS je u potpunosti pristrasan prema vladajuim strukturama u RS. Nekada je FTV bila izuzetno bliska SDP-u, pa se to negdje 2012. promjenilo i došlo je do zaokreta prema SDA i DF. Sada je primjetan blagi otklon od SDA i ponovo pribliavanje SDP-u, kojem se inae DF pribliava. Meutim, na FTV moete uti snane kritike svih nacionalnih oligarhija. Moda ne istim procentualnim intenzitetom, ali to je nekada vrlo hrabro, pogotovo kada kritikujete sarajevske politike elemente, jer ste tu smješteni. BHT nastoji da balansira i da ne ulazi snano u osjetljive teme što rezultuje i manjom gledanosti u odnosu na entitetske televizije. No, iz ovoga je jasno, gdje su tu hrvatske politike stranke? Dakle, ne udi da i one ele dio svog kolaa.



U analizi Media plan instituta iz 2014. godine pokazalo se da u centralnim dnevnicima BHT i FTV ima oko 10 posto informacija iz dijelova BiH gdje su Hrvati veina (9 i 11 %), a na RTRS samo 2 posto. Kada je jezik u dnevnicima u pitanju, na dva emitera u Sarajevu voditeljski sastav dnevnika je uraen po nacionalnom kljuu, pogotovo na FTV, i tu je hrvatskog jezika 29 posto. Meutim, kada je u pitanju izvještavanje samih novinara u dnevnicima, situacija je potpuno drugaija. Na FTV je 83 posto bosanskog jezika, 11 posto hrvatskog i 7 posto srpskog. Na BHT 30 posto je srpskog jezika, a 9 posto hrvatskog. Na RTRS je srpski jezik 99 posto (http://www.mediaonline.ba/ba/?ID=540). No, nije stvar samo u procentima. Vei je problem što je vei dio graana Hrvata i njihovih politikih reprezetanata nezadovoljan novinarskim uglovima kako se izvještava. To je suština. Nije jezik.     



Trenutno na BHT i FTV se vrte samo reprizni programi obrazovnog, djeijeg ili strunog sadraja (ovo naglašavam jer je to, uz informativni program, osnovni smisao javnog servisa). Na TVRS imamo kakvu takvu aktuelnu produkciju ovakvih programa, što je pohvalno. Meutim, i prije dok je bilo novaca, programi za manjine, obrazovni i drugi struni programi su bili deficitarni, Naalost, neki koji su se pravili nisu bili ni dobro prihvaeni. Javni servisi imaju konkurenciju u National Geografic kao i u HRT i RTS, N1 i Al Daziri koji produciraju ovakve programe. Dakle, trebalo je više kreativnosti. 



Korporacija, kao famozni etvrti segment javnog RTV sistema nije zaivjela jer je Odbor sistema bio kroz vei broj svojih lanova na liniji politikih razmišljanja koja su vodea u BiH. Isto kao što oko bilo ega ne moe doi do dogovora, tako nije moglo ni kod Korporacije. Korporaciju, kao i itav zakon o RTV sistemu, je napravila meunarodna zajednica i natjerala da se usvoji. Onda se povukla i prepustila domaim politiarima. Obzirom da ovako nešto niko nije elio od politikih faktora, nije ni udo što se sve raspada.



Rukovodstva RTV servisa i njihovi upravni odbori tj. Odbor sistema nose odgovornost za ovu tragediju koja ulazi u svoj finiš. Meutim, veinski krivci su vladajue i opozicine stranke koje, barem u Federaciji, javne servise nisu doivjeli kao svoje dijete, ve kao opasnost za ugroavanje svojih pozicija usljed kritikog izvještavanja. To je rezultovalo negativnim revizorskim izvještajima, odbijanjem projektne tehnike pomoi za nova postrojenja i centre, skrivenim pritiscima na lanove upravnih odbora (pogotovo one koji su na funkcije došli njihovim lobiranjem). U takvim igrama ni direktori ni glavni urednici nisu mogli da izau potpuno nevini i objektivni. Kada jedna politika struja nije zadovoljna izvještavanjem Federalne TV, sve je spremna da uini da je potpuno uništi. Apsolutno destruktivno djelovanje mimo svakog politikog razuma i logike. Ako nešto propadne, onda se time ne moe ovladati.     


 
06.03.2017
 Bosna i Hercegovina
11.11.2016
 Bosna i Hercegovina
05.02.2016
 Bosna i Hercegovina
17.03.2015
 Bosna i Hercegovina