English    Francais
 naslovna
 O Medijskim inicijativama
 Uvodnik
 Mediji i politika
 Medijska politika i zakoni
 Mediji, kultura i društvo
 Medijsko tržište
 Novi mediji
 Novinarstvo danas
 Recenzije
 Specijalni izvještaji
 Mediji i tranzicija
 Mediji i izbori
 Online medijska lepeza ljudskih (ne)prava u BiH
 pretraživanje
 info
 kontakt
 linkovi
 mailing lista
 sponzori
 
Online medijska lepeza ljudskih (ne)prava u BiH -> Jugoistocna Evropa
Nacionalne manjine u regionu
FORMA POSTOJI, RADITI NA SUŠTINI
10.08.2012: Amir Sužanj


Velika politička kriza i rat na prostorima nekadašnje Jugoslavije u vrijeme njenog raspada za dugi niz godina su u drugi plan gurnuli pitanje položaja nacionalnih manjina. Sve zemlje bivše zajedničke države osim Slovenije imale su političke izazove sasvim drugačije prirode, pa su manjinska prava „visila“ kao nešto imaginarno u političkim sukobima i raspravama o posljedicama rata. Tek intenziviranje evropskog puta zemalja regiona ponovo je vratilo to bitno pitanje u središte interesovanja vlasti, iako je u svakoj od zemalja taj proces ponovnog vraćanja među prioritete nailazio, pa i danas nailazi na brojne političke prepreke. Zbog neophodnog usklađivanja zakona sa evropskim standardima, što su vlasti više shvatale kao nužnost i propisanu obavezu nego kao istinsku spremnost za poboljšanje manjinskih prava, položaj nacionalnih manjina je posljednjih godina je, ipak, znatno poboljšan.



Bosna i Hercegovina je, uprkos izvjesnom napretku, u najnezavidnijoj poziciji u cijelom regionu. Zbog famozne presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju “Sejdić Finci” i dramatičnog kašnjenja u njenom provođenju, Bosna i Hercegovina se suočava sa mogućnošću isključenja iz Vijeća Evrope. Rok do kraja avgusta ni najveći otimisti ne vide realnim za rješavanje ovog značajnog pitanja.



Iako je predmet svih političkih rasprava u Briselu i Strazburu, iako je evropski zvaničnici smatraju vrhom prioriteta, provedba presude nije jedino, čak ni najrelevantnije mjerilo položaja nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, upozorava profesorica Pravnog fakulteta u Banjaluci Ljiljana Mijović. Ovaj slučaj je, kako kaže, predmet politizacije i ne odražava na realan način ni interese ni poziciju pripadnika nacionalnih manjina.



“Najmanje u svemu tome je pitanje spremnosti partija na vlasti da ispoštuju prava nacionalnih manjina. Ja mislim da ne postoji otpor prema toj ideji. Otpor koji postoji jeste u pogledu pravca kojim treba da idu ustavne promjene jer ono što se dešavalo u zadnje dvije godine otkako je presuda donesena zapravo je bilo najmanje vođenje razgovora o temi zaštite prava nacionalnih manjina. Mnogo više je to politička ujdurma, koja se svodila na to da se nađe neki srednji put između minimalističkih na jednoj i maksimalističkih tendencija u pogledu izmjena ustava na drugoj strani, pri čemu te tendencije nisu ni u kakvoj uskoj vezi s pravima manjina.”



Ne može se, međutim, reći da sva odgovornost za kočenje promocije manjinskih prava leži isključivo na vladajućim strukturama. Vijeće nacionalnih manjina, koje djeluje kao institucija civilnog društva pri Vijeću ministara, trebalo bi da bude ključni element učešća manjina u radu prije svega izvršne vlasti. Međutim, u Bosni i Hercegovini je Vijeće nacionalnih manjina izgubilo stvarne kontakte sa manjinskim nevladinim organizacijama koje delegiraju članove tog Vijeća. Tako se događa da različita lobiranja, koja ne donose nikakvu korist manjinskim zajednicama, posebno u procesu izbora Vijeća nacionalnih manjina, praktično blokiraju aktivnosti te institucije. Često se događaju i oštre frakcijske borbe pripadnika manjinskih zajednica na temelju uskih interesa pojedinih grupa, što dovodi do velikih problema u ostvarivanju manjinskih prava.



I dok se u Bosni i Hercegovini, bar za mnogobrojne funkcionere i posmatrače iz Brisela, prava manjina prelamaju kroz političku prizmu protivrječnosti predstavnika konstitutivnih naroda, situacija u Srbiji je nešto drugačija. Sa svojih tridesetak evidentiranih nacionalnih manjina Srbija je najheterogenija zemlja na balkanskim prostorima. Iako se vrlo često, čak i u državnom parlamentu, mogu čuti oštre rasprave o manjinskim pravima, u kojima se pominju i različiti parametri za ocjenu položaja manjina, u međunarodnim krugovima i medijima ustalilo se mišljenje da je status manjinskih zajednica dobro riješen u Vojvodini, vrlo šarolikoj po svom sastavu. Problemi su, međutim, na jugu Srbije, kao posljedica višegodišnjeg sukoba oko Kosova, i u Sandžaku. Profesor Fakulteta političkih nauka iz Beograda Vukašin Pavlović ističe da se ustavna, pravna pozicija nacionalnih manjina, koja se kao i u mnogim drugom zemljama može smatrati više deklarativnom,  bitno razlikuje od stvarnog stanja manjinskih zajednica. To, kako kaže Pavlović, ne mora nužno biti puna odgovornost srbijanske vlasti.



“U normativnom, pravnom smislu imate usvojene standarde koji važe i za Evropu ali u realnom životu, zbog siromaštva, krize, nerazvijenosti pojedinih regiona položaj nacionalnih manjina i nekih etničkih grupa objektivno je često nepovoljan. To se posebno odnosi na Rome koji, nažalost nemaju političke predstavnike u Parlamentu zbog neorganizovanosti i razjedinjenosti.”



U procesu ostvarivanja prava manjina, sasvim prirodno, najdalje je otišla Hrvatska jer je i najbliže ulasku u Evropsku uniju. U brojnim obavezama koje je morala ispuniti na svom evropskom putu, prava manjina bila su jedan od prioriteta. Uprkos ponekad i oštrim političkim sukobima, posebno kad je riječ o Srbima-povratnicima, Hrvatska je, prema ocjenama iz Brisela, postigla visok standard u promovisanju manjinskih prava.



Međutim, kako se i u Hrvatskoj kriteriji za ocjenjivanje poboljšanja i promociju manjinskih prava mogu sasvim različito tretirati, i u toj zemlji učešće predstavnika manjina u političkom životu izaziva mnoge nedoumice. Predsjednik Vijeća za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer  napominje da i sadašnja struktura vlasti u Hrvatskoj pokazuje mnoge apsurde kad je riječ o predstavnicima manjina.



“Vi imate situaciju da je na zadnjim izborima stranka koja je pobijedila na svojim listama imala više od 30 posto pripadnika nacionalnih manjina, ali ne po osnovu onoga što im ustav i zakon daju, nego kao članova te stranke, i da su apsolutno pobijedili. Danas imate dva potpredsjednika Vlade, ministre, pomoćnike ministara, koji su pripadnici nacionalnih manjina i njih se uopše ne percipira po tom sustavu niti po nečemu što im je zagarantirano. Sve to lijepo zvuči, ali ne bi ništa značilo ako je samo na razini legislative. Bitna je implementacija. Tu je bilo velikih problema, koji su prisutni i danas.”



Mnogi stručnjaci smatraju da je pravo ogledalo pozicije pripadnika nacionalnih manjina njihov položaj na lokalnom  nivou, gdje se gube nastojanja sa državnog nivoa da se stvori privid mnogo boljeg stanja manjina u svakoj od država regiona. Pored toga, nužno je  afirmisati sistem školovanja u posebnim obrazovnim grupama na manjinskim jezicima i pismima. Tu pored vlasti, odgovornost svakako imaju i predstavnici manjina jer se vrlo često događa da pozitivne aktivnosti vlasti manjinske zajednice jednostavno ne prate zbog nezainteresovanosti, posebno mlađih generacija. Na tom planu je  neophodno osigurati medijsku prisutnost manjina, kako na nacionalnom, tako i na nivou lokalnih zajednica jer samo mediji mogu doprinijeti afirmaciji uloge manjina u lokalnim zajednicama. Sve zemlje u regionu moraju priznati da na tom polju rezultati nisu ni blizu stvarnim  mogućnostima.



***

Tekst je napravljen u okviru projekta ONLINE MEDIJSKA LEPEZA LJUDSKIH (NE)PRAVA U BIH koji podržava Internews, Sarajevo



Srodni tekstovi:



PRESUDA KOJA OTVARA NIZ DRUGIH PITANJA NERAVNOPRAVNOSTI U BIH


 
05.02.2014
 Jugoistocna Evropa
19.08.2013
 Jugoistocna Evropa
19.04.2013
 Jugoistocna Evropa
05.07.2012
 Jugoistocna Evropa